Bljaktivisti

Lijepog li jutra! Sinoć smo se čekirali u Hard Rok Kafeu, slika gurmanske delicije od deset eura je na svakoj društvenoj mreži (oklasina je, do prvog, ugurana u prkno), i internet kredibilitet je na nivou. Još samo da se opredijelimo koji je to viši cilj za koji ćemo se danas boriti. Zaštita životinja? Borba protiv GMO hrane? “Rejzing avernes” za operaciju nekog nesrećnog djeteta? Nije bitno, samo da se lajkuje. Neki bi i skupštinu zapalili, ako kako može, ali da ne dignu guzicu sa stolice.

Revolucionari iz stolice. Bljaktivisti. Sitingaši. Ponizna, lijena, potrošena omladina, koja bezvrijedno šeruje do iznemoglosti, ubjeđujući sebe kako čini revolucionarno djelo. Dižu kulturnu pismenost ispunjavajući “tri knjige čelendž”, između dvije cigarete bune se kako je neka hrana kancerogena, saosjećaju sa ugroženima, obavještavaju prijatelje o problemima u Africi i Aziji… Čitav svijet bi se urušio u neznanju da nije njih i njihove dobrote, koja je najglasnija kad je prkno parkirano.

Jedan “prijatelj” me prije par godina odrao od smaranja da potpisujem peticije, pristupam grupama i čitam svakodnevno prežvakavanje kampanje KONY 2012. Koni je lik koji u Ugandi čini svaki mogući ratni zločin koji se može napraviti – uključujući i kidnapovanje djece da bi od njih pravio vojnike i seksualno roblje. Gad prve klase. Nekome je palo na pamet da će, ako skupi dovoljno lajkova, retvitova i šerova na temu “lajkuj ovo da se Koni uhapsi”, ovaj biti magično teleportovan u zatvor. Čitavi internet se tresao od bljaktivizma, i autori kampanje su se, u jednom trenutku našli sa (za ono što su standardi ovakvih kampanja) relativno velikim parama u rukama.

Što može neko sa par miliona dolara koji su mu donirani za borbu protiv ratnog zločinca? Da kupi oružje i ode da se bori? Naravno da ne – može da spička sve te pare, izađe golih muda na ulice San Dijega, i počne da ga drka pred ljudima, što je upravo ono što je autor kampanje, Džejson Rasel, uradio.

Dok je ova sitingaška kampanja trajala, nisam smio reći da je fino vrijeme, a da mi od ovog druga (“drug” mu bolje pristaje od “prijatelj”) ne stigne komentar “čime se ti zaluđuješ, a djeca u Africi ginu i bivaju silovana”. Do sad sam blokirao statuse četvoro ljudi sa Fejsbuka (sve iz istog razloga). On je bio prvi. Sažalim se, odblokiram ga, kad mi od njega dolazi poziv da potpišem peticiju za spašavanje neke Sudanke osuđene na smrt zbog bezbožništva. Gre'ota za ženu, ali se ipak obradujem – jer ako je ovo problem, to znači da Koni više nije. Izguglam malo, kad ovaj i dalje siluje i kolje u sve šesnaest.

Proskrolujem kroz tajmlajn ovog novog-starog prijatelja i imam što da vidim – vakcine, šerujte ovo da se pronađe neko nestalo dijete, tragovi od aviona, led ledena voda po glavi, udomljavaju se paščad, potpisuju se peticije protiv turbo-folka, poziva se narod da izbije kontrolore u autobusima, vapaji za pravnom državom,  red Džomića, šaka Vučića, malo Mila, malo Šešelja… reform torta aktivizma. A na profilnoj slici – drug Drug u majici sa Če Gevarom, u potpisu #JeSuisCharlie.

“Moramo eliminisati sve novine. Ne možemo imati revoluciju sa slobodnom štampom.”
Če Gevara, #JeSuisCharlie

Strijeljali smo dosta ljudi bez utvrđivanja jesu li ili nisu potpuno krivi. Revolucija se ne smije zaustavljati da sprovodi istrage.
Če Gevara, #OcemoPravnuDrzavu

-“Što nosiš Čea na prsima ako hoćeš slobodnu štampu? Zašto ti je Če VOLPEJPER NA AJFONU?”
-“Zato što je kralj”.

Gotova priča.

Nije licemjerno popovanje bez ličnih napora nešto što se pojavilo sa Fejsbukom. Kralj bljaktivizma, Džon Lenon, izdahnuo je daleko prije nego što je Internet izmišljen. Izvorni bljaktivista tukao je svoju prvu ženu, napustio sopstvenog sina i ponašao se kao da to dijete ne postoji, dok je u apsolutnom materijalnom bogatstvu između dva psilocibinska tripa zviždukao “Love is all You Need” i vrhunski srao protiv nasilja. Da je danas živ, poslao bi SMS na broj za pomoć napuštenoj djeci i osjećao bi se bolje.

Ako tvit, lajk i poruka od euro mogu da vam poprave savjest – poserem vam se u savjest.