Kako se IZVIGOLJITI

– Majkoooo, Đoko mi je rekao da sam kurva!
– Sram te bilo, sine, izvini se sestri
– Izvini što si kurva.

Velika je umjetnost u PR svijetu (a gadost među ovim našim plebsom) ne izviniti se nekome, a da to zvuči kao da si se izvinio. Recimo da ste rekli nekome “Treba te zaklati, jebem ti mater”, a onda reagovali sa “Žao mi je što je to zvučalo kao da te vrijeđam. Nisam imao namjeru da pozivam na nasilje“. I dalje misliš da ga treba zaklati, i dalje mu jebeš mater, a zvuči kao da mu se izvinjavaš.

To znači majstorski se izmigoljiti iz izvinjenja – IZVIGOLJITI.

Kako se uspješno izvigoljiti?

Taktika 1 : Duboko ti je žao zbog pogrešne stvari

Desilo se nešto za šta si kriv? Odmaj se stavi na stranu žrtava, i ako još možeš dolij im so na ranu. Duboko ti je žao, ali se ne izvinjavaš.

– Duboko mi je žao što sam te prozvao zbog tvog prostituisanja.
– Duboko mi je žao što su žrtve terorističkog napada stradale zbog politike zapada.

Taktika 2 : Greške su napravljene

Ah, taj pasiv! Lijepog li načina da kažeš, a ne priznaš da si nešto učinio. Čuvena fraza koju su koristili svi – od Niksona, preko Regana do Klintona – u tolikoj mjeri da ima i svoje ime – past egzonerativ. Ko je napravio greške? Ja? Ti? Tomo? Bog? Niko ne zna – a greška je priznata. Klinton je frazi dodao dodatnu marovićevsku dimenziju izvigoljivši se sa “greške su napravljene od osoba koje su ih učinile sa ili bez namjere”.

Sa stanovišta izvinjenja, “greške su napravljene” su ekvivalent najgadnijem pasivu koji možete smisliti u toj situaciji: “golmani bivaju pogođeni bakljom u glavu”, “vozovi slijeću sa šina”, “placevi bivaju uknjiženi”…

Kako se izviniti poslaniku kog ste nazvali bitangom? “Bez obzira ko je bio provokotivan, a ko reagovao na provokacije, svejedno, moramo se potruditi da na neki način ostanemo na nivou dostojanstva koje pripada javnim ličnostima”

Kako se izviniti novinarki kojoj ste rekli “Bedo jedna, vi novinar neki…”? Kao Velja Ilić, naravno: “U razgovoru nije postojala nikakva namera da pomenutu novinarku lično uvredim”.

Taktika 3 : “Izvini ali” i “Izvini” kao interpunkcijski znak.

Kad ga upotrebljavaš uz “ali” ili kao znak interpunkcije, “Izvini” nema inicijalno značenje, već se pretvara u tri znaka uzvika.
– Izvini, ali dijete ti je grdno.
– Sestra ti je kurva, izvini.
– Žao mi je ako te vrijeđa upotreba riječi “govno”, ali ovaj članak je golo govno.

Taktika 4 : Izvinjavanje za drugoga

Ova taktika može se upotrijebiti ne samo da se izvigoljite, već i da napadnete nekog drugog. Klasična je u politici, kad se strancima neko izvinjava zbog nečega što je učinio njegov protivnik. Milovo izvinjavanje javnosti jer je opozicija preslaba, Nikolićevo “Izvinjavam se za zločine koje je u ime naše države i našeg naroda učinio bilo koji pojedinac”.

Ujedno, kao jedini normalni portal u Crnoj Gori izvinjavamo se u ime zajednice crnogorskih portala zato što su “Vijesti”, “CDM” i ostali smeće.

Taktika 5 : Izvini unaprijed je blanko ček za uvrede.

Izvinite se unaprijed, i možete da pričate šta hoćete. “Izvinjavam se unaprijed svima koji će se osjetiti prozvanima”, “Bez namjere da ikog povrijedim” ili nešto slično – i onda po njima kao po pranju.

Taktika 6: Izvinjavanje za skroz desetu stvar:

Ako neko kome ste opsovali majku od vas traži izvinjenje, izvinite mu se – zato što ste doručkovali viršle. Ne bio specifikovati za šta izvinjenje traži.

Prozivaju vas da državnim sredstvima gurate jedan klub? Izvninite se – što igrači drugog kluba imaju dvije lijeve noge. Traže izvinjenje vašeg brata što je maltretirao policiju – naučite ga da se izvine – što je vaš brat.

Taktika 7 : Ja tebi da se izvinim?

Ako želite da nadmašite nivo kretenluka, posegnite za taktikom Duška Vujoševića. Ja da se izvinim igraču koga sam gušio pred punom salom? -On treba meni da se izvini.