“Šipovsko Uštekavanje” – remek-djelo balkanske umjetnosti!

– Samo kultura, brate.Festivali, Ada, stari filmovi, didžejing… Kakvi rijalitiji, ja ti to ne gledam.

– Bolje bi ti bilo da gledaš, mudonja, jer propuštaš blistave momente vizuelnog narativa. Pogledaj ovaj kadar – jebena umjetnost!

Osamdeset posto filmova u domaćoj kinematografiji ne može se pohvaliti ovako dobro osmišljenim i kompletnim kadrom. Ova slika je krunski primjer majmuna koji je lupajući po tastaturi napisao “San Ljetnje Noći”. Kamerman koji je ovo snimio vjerovatno može čitav život pokušavati da nabode još jedno ovakvo remek-djelo, i neće se ni primaći.

Kompozicija:

Bez matematike nema umjetnosti
Luka Paćoli

Zlatni presjek i njegova magična spirala na svakom su koraku u prirodi, a vrsni slikari koriste ga kako bi postigli izvrsnost u vizuelnom pripovijedanju. Kompozicija ovog djela počiva na jednoj dominantnoj zlatnoj spirali u osvijetljenom dijelu.

Ruka spirale počinje od detalja u uglu koji dočarava kontekst bračnog kreveta, preko slabije osvijetljenog bračnog druga i uvodi nas u svijetli, ženski narativ. Raskošna vjenčanica, masivna ruka sa tetovažom koja se jedva nazire ispod vela, pogled i osmijeh na tromeđi strasti, požude i zlobe, pa sve do ogromne, prenaglašene, poluobnažene dojke – tračka nade u mogućnost da postoji šansa da se muškarac na lijevoj strani ne zajebava, već da prema ženi-moržu desno zaista osjeća privlačnost.

Majstori kompozicije ne zaustavljaju se na jednoj spirali – od Madone Aldobrandini do Van Gogovih djela gledali smo majstorsko uklapanje više od jedne. Mračna, muška faza ovog djela kazuje svoju priču u sopstvenoj spirali koja, komplementirajući prvu, stvara gotovo karotidni, srcoliki oblik. I ova spirala ima svoju radnju. Počinje burmom, simbolom braka koji je upravo sklopljen i penje se uz snažnu ruku koja nas podsjeća to da kod ludaka na lijevoj polovini možda zaista ima nečeg od seksualne moći i fizičke izdržljivosti kojom se svakodnevno diči. Klimaks spirale je lice – napućena usta, upravo obrijani brkovi i pogled koji je u jednakoj mjeri požudan, ludački i teleći.

Posmatrajući kompoziciju na ovaj način, naš pogled završava na Zmajevom nosu- idealnom mjestu za divljenje osvjetljenju.

Osvjetljenje

Cjelina je podijeljena u dvije polovine – tamniju mušku i svjetliju žensku. Noge i vjenčanica čine prednji i manje važni plan – donju polovinu slike koja govori o raskošu i ambijentu okruženja. Glavni junak ovog dijela je burma. Gornja polovina je srž slike i, prateći zamišljeni trapez perspektive koja ide od donje ivice do linije pogleda bračnog para – detalji se gomilaju sve gušće i gušće.

Ova polovina je “ozbiljna” – utopljena isključivo u tople tonove, i njenu priču ne pripovijeda igra komplementarnih boja, već isključivo kontrast svijetlog i tamnog. Ovdje je ključan rembrantovski kvalitet. Kao i kod Rembranta, ljudski nos predstavlja liniju demarkacije između bujice svjetlosti- nedvosmislene jasnoće i sumorne tame koja ovom čarobnom trenutku nameće pritisak zlokobne drame.

Autor je majstorski spinovao Rembrantovsku napetost

Boje

Autor je izborom boja dao omaž paleti Johanesa Vermera. Raspon tonova koji su u sedamnaestom vijeku bili na raspolaganju ovom holandskom slikaru bio je ograničavajuće mali, naročito ako se poredi sa onim što koriste moderni umjetnici – ali i kad se uporedi sa pigmentima koje je koristio upravo Rembrant. Da stvar bude gora, proces dobijanja boja koje su korištene u njegovom stvaralaštvu i njihov ne baš stabilni hemijski sastav nalagao je da se određeni tonovi moraju koristiti na tačno propisan način, tačno propisanim redosledom, i na tačno određenim mjestima.

Uticaj Vermerove palete vidljiv je i nakon četiri vijeka.

Plava boja je i tehnički i ekonomski bila luksuz, i korištena je na precizno planiranim pozicijama, kako bi dala život ostatku slikanom u vodećim bijelim i oker nijansama. Utisak jarkosti i upečatljivosti Vermerova (a kasnije i Marićeva) plava duguje upravo tome što je komplementarna ostatku platna čiji je spektar na suprotnoj strani točka boja.

Misterija

Idila, naivnost, zaljubljenost, požuda i skrivene namjere koje izbijaju iz svakog kvadratnog centimetra ove slike kazuju zaokruženu priču, ali ipak ne otkrivaju previše. Nakon gledanja, oduševljenog posmatrača ostaje da svrbi nerazriješena misterija i pitanje svih pitanja – “DA LI ĆE GA ZMAJ UŠTEKATI”?