Jebao vas pejnt end vajn 🥳👌🤣

Znaš kad bi danas neki novi Eminem ili Ajron Mejden postali mejnstrim? Kad bi neko imao muda da da šansu nekom novom Tarantinu da se probije kao režiser? Danas sve mora da bude prilagođeno šablonu. Za svaku pjesmu se razmišlja kakav će da bude stori od nje i može li se napraviti TikTokabilni ples. Video sadržaj se unaprijed planira za šorts klipove i mnogo je važno da prvih šest sekundi bude atraktivno jer u suprotnom niko neće da gleda duže. I obavezno da ima veliki tambnejl sa zasićenim bojama, ogromnom glavom i povećanim slovima. I sve to mora da bude prilagođeno tako da se niko od ljudi koji jedva čekaju da budu uvrijeđeni ne uvrijedi.

Ne možemo da radimo s ovim likom – rekao je nekome u komentaru da je peder prije 14 godina. Odličan je umjetnik, ali sjećaš se kad je ono možda uhvatio za guzicu onu što je došla do njega gole guzice? Ne može on na televiziju. Au – ne može ovaj da ima koncert u našoj opštini, rekao je ne samo da je heteroseksualan, nego i da nikad ne bi jebao ni ženu, samo zato što ona ima kurac.

Da čitaš blog post? Ovaj? Ovoliki? Pa ovo traje više od 10 sekundi! Ovo nema muziku iza! Nema sisa koje plešu plesove. Nema Marine i Trajka da vam to pročitaju na naglasku za debile. Pa ovo nema ni reklame za ljekove za gljivice na nogama? Ovo nije ista stvar koja već negdje postoji na engleskom. Istok Pavlović se prevrće u metroseksualnom grobu od autfita kao kurac Aleksandra Pistoljetova! Pa to što čitaš ovo je znak da si retardiran! Treba da te ispituju. Možda čak imaš i opseg pažnje duži nego što je potrebno da nabrojiš sve rodove. Možda ni ne shvataš da treba da se okreneš svome zdravlju tako što ćeš početi da iz mašine pušiš otrovni dim koji smrdi na govna. Nađi sebi lajf kouča prije nego što te neko kenseluje!

Mislio sam da nikad ovo neću reći, ali jebi mi oca ako ponekad ne osjetim nostalgiju za vremenom kad su se velike političke odluke donosile uz bocu rakije, za stolovima gdje jedni na druge nisu pucali samo zato što se nisu vidjeli od gustog duvanskog dima. Danas, WhatsApp skupština vlade refrešuje Tviter da vidi da li će se namrštiti jedni te isti aktivisti sa drušvenih mreža kad između dvije sesije virtuelnog drkanja magarećih kurčeva odluče u šta će danas da počnu da se razumiju.

Sve što se danas pravi i objavljuje mora da prođe sito i rešeto višeslojne cenzure ljudi u foteljama koji su lišeni humora i osjećaja za dobro. Da znaju bolje, ne bi bili tu. Neko ih je naučio da njihov posao nije da se postaraju da autorsko djelo zasija u najboljem svijetlu, već da se oslobode svakog rizika kako im ne bi zamjerila zamišljena publika koja se sastoji isključivo od ljudi koji su na istim mjestima naučili da to tako treba.

Karijera Džima Kerija je eksplodirala tačno onog trenutka kad ga je publika vidjela kako na kraju Ejs Venture rešava misteriju tako što otkriva nevješto podvijena muda ispod šupka gospođice u nevolji. Taj film bi se danas morao završiti sa Ejs Venturom u zatvoru jer je doveo u pitanje pravo na rodno samoopredjeljenje. Ako hoćeš film u bioskopu, moraš da brineš da su zastupljene sve grupe, svi identiteti, da se niko ne pronađe uvrijeđenim i da poruka o različitosti koja ti najviše znači bude poslata ne suptilno, nego toliko direktno da je i najveći kreten ravnopravni član mentalnog spektruma razumije.

Sve je to plemenito – ali ko će da napravi dobar film ako cijelo vrijeme produkcije mora da rešava identitetski sudoku? Zato se sve i svelo na sigurne nastavke koji pričaju istu priču i rimejke postojećih filmova – jer produkcije počinju od toga koliko će crnkinja u kolicima biti u glavnim ulogama i kojih 20 sekundi će biti idealno za prosipanje kokica u bioskopu umjesto od scenarija. Umjetnost postaje kontent. I sve manje ljudi to gleda, jer nikoga više nije briga. Zabava najvišeg ranga pravi se za publiku osjetljivih pahuljica koja je, kad dođe vrijeme da se kupi karta, najmalobrojnija od svih manjina.

I tako nam se stvaralaštvo svelo na pravljenje bezidejnih kopija već postojećih stvari u procesu u kome je dozvoljeno da se iz onoga što postoji samo ukloni dio vrijednosti, ali nikako da se doda nova. Paint & wine na najvišem nivou. Ima li bolje metafore za to što se dešava od onoga što je ionako omiljena zabava donosilaca odluka o tome da se ponašamo kao uškopljene pizde.

Pejnt end vajn je, ako ste živjeli pod kamenom, aktivnost u kojoj društvo plati nekome da nešto dovoljno prosto naslika pred njima, a onda oni piju alkohol i pokušavaju da iskopiraju to što je taj neko uradio. To je jedna od omiljenih aktivnosti novoosviješćene visoke srednje klase. Taj instruktor ne može da naslika baš ono što želi, pošto je cilj da ljudi koji nemaju pojma naprave nešto što izgleda dobro, pa se mora birati motiv iz nekih “sigurnih šablona” gdje polaznici riješeni kreativnosti ne mogu mnogo šta da sjebu. Gola laka tehnika. Čitava aktivnost je svedena na kopiranje kopije. Gluvi telefoni sa četkicom u lakiranim noktima.

Kunem vam se da instruktori radionica, ako su zaista slikari, mrze svaki momenat tog procesa osim para. I to ne bi bio problem onamo gdje je aktivnost ispravno shvaćena kao izgovor da se pije i izgubi vrijeme. Pričajte sa prosječnim polaznikom ove aktivnosti i crna stvarnost postaje jasna – oni misle da se tu bave stvaralaštvom! Oni su umjetnici, jebote! Ne smiješ im reći da su isto umjetnici kao što je Mitar koji se mrtav pijan vratio sa malog fudbala sportista. Ne, ne – ono što se radi na pejnt end vajnu je krajnji domet toga što umjetnost, kreativnost i stvaralaštvo treba da budu! Sve preko je goli rizik! Ako im kažeš da Mitar nije isto što i Dejo Savićević, odmah si sebi nacrtao metu.

Više od pola onoga što gledamo je figurativni pejnt end vajn. Filmovi koji su kastrirani rimejkovi već postojećih filmova ili, u boljem slučaju, svojih prethodnih nastavaka. Blog postovi koji preživaju jedno te isto. Influenseri koji bezidejno kopiraju klipove drugih influensera mijenjajući samo ime jednog gnjilog brenda za drugi, koji oni danas promovišu. Političari koji se pojave sa ChatGPT adaptiranom pričom nekog obližnjeg ili zapadnog novog imena i pretvaju se da narod nema internet. Rijaliti programi koji preživaju jedne te iste svađe tražeći, kao heroinski zavisnik, ponovnu formulu koja je njih ili nekog drugog dovela do uspjeha nekad u prošlosti. Stvar koju smo s pravom nazvali brainrot (truljenje mozga) danas je možda i najoriginalniji popularni “kontent”.

I onda strepimo od toga da će nam vještačka inteligencija uzeti kreativne poslove. Naravno da hoće, kad smo dozvolili da nam kreativni poslovi budu svedeni na ono za šta normalna inteligencija nije potrebna. Kompjuter će sigurno bolje riješiti produkcijsku jednačinu sa 20 nepoznatih u kojoj će svako biti zastupljen i niko uvrijeđen- i primijeniti je na nešto što već postoji. Zaslužili smo da nas sve zamijeni. Umjesto da zaštitimo i ohrabrujemo kreativce da pokušavaju nove stvari i preuzimaju rizike, makar i po cijenu da neko time ne bude zadovoljan, mi radimo sve da ih od toga odgovorimo i da nezamjenjivu vrijednost ljudske inteligencije svedemo u šablone onoga što vještačka svakako može da uradi.

Pejnt end vajn od jutra do mraka, na sto načina. Neko će se, tu i tamo, od lošeg vina raznobojno ispovraćati po ljepljivom platnu – i to ćemo slaviti kao genijalnost i dokaz da nije baš sve takvo kako Kačamara priča. Jodžir je Tarkovski za mnoge današnje slavljene stvaraoce, a jednako mi je neduhovit i odvratan koliko i vama. Nije mu ni teško da to bude (ne odvratan, nego Tarkovski). Samo ga boli kurac za one koji mu zamjeraju što nije dio te spirale ludila. Njega ChatGPT neće zamijeniti, jer Paint and Wine ekipa koja uređuje ChatGPT neće dozvoliti da njihov algoritam implicira da bi sve bilo bolje u životu kad bi mu ga Irena češće popušila.

Oni koji nisu dio začarane petlje ili su ignorisani od strane “mejnstrim” medija, ili se na njih gleda kao na relikte pećinskog vremena koje treba sačekati da odumru. Umjetnost ustupa mjesto kontentu. Kreativnost umire, i kreativne pizde drže svijeću dok je konzilijumi bezidejnih zombija ubijaju. “Ubijaju od kurca”, rekao bih, ali tu kurca kojim bi se išta moglo ubiti nema ni na kilometar.